Kada smo prestari za učenje novog jezika

„Volio bih naučiti novi jezika, ali učenje jezika mi nikako ne ide. Osim toga, moje vrijeme je već prošlo!“

Koliko puta ste čuli da je to netko rekao?

Ali mogu se poistovjetiti s tim riječima. Kada sam dala otkaz i odlučila uzeti slobodnu godinu, djelomično kako bih vratila fluentnost svog španjolskog, bila sam zabrinuta da sam prestara. U to sam vrijeme imala 34 godine, i kao mnogi ljudi, bila zaokupljena mišlju da je najbolje vrijeme za učenje nekog stranog jezika – mladenaštvo – prošlo, te da se nakon puberteta naše sposobnosti za usvajanje drugog stranog jezika počnu rapidno osipati. Mislila sam, ako je to istina, tada kasnim 20 godina, što me jako obeshrabrilo. Iako sam vrlo rano došla u doticaj sa španjolskim jezikom – još u dobi od 16 godina kada sam živjela u Čileu na razmjeni studenata i kući se vratila govoreći španjolski gotovo tečno. Uživala sam pričati španjolski, no kada sam se vratila u SAD nisam ostala u doticaju s jezikom. Zapuštene, moje su vještine govorenja počele opadati. Sa 34 godine moj je plan bio otputovati u Meksiko, a zatim posjetiti Južnu Ameriku gdje sam željela posjetiti svoju čileansku obitelj i prijatelje. Tada je moja namjera da obnovim znanje španjolskog doživjela čaroban obrat… Samo mjesec dana prije puta u Meksiko dobila sam e-mail od prijateljice. Ona je pohađala intenzivni tečaj francuskog jezika u Provansi gdje je i iznajmila stan. To je luda ideja, pisala mi je, ali zašto ne bi došla k meni. Imat ćeš besplatan smještaj! Iako Europa nije bila isplanirana u mom budžetu, poziv je zvučao privlačno. Osim toga, mogla sam i od tamo učiti španjolski. Bila sam uzbuđena, ali i pomalo prestrašena. Mjesec dana kasnije bila sam u Barceloni, gotovo zanemarujući činjenicu da je Barcelona glavni grad Katalonije. Katalonski jezik, ne španjolski, tamo je bio službeni jezik. Tada sam srela i zaljubila se u muškarca iz Katalonije, a nakon godinu dana preselila u Kataloniju kako bih bila s njim. Moj španjolski se poboljšao no to više nije bilo važno jer sam sada morala naučiti katalonski, romanski jezik koji je od španjolskog različit kao portugalski od talijanskog. Ono što sam shvatila bilo je: kada se otvorite jednom jeziku, cijeli novi svijet sa svim svojim beskrajnim mogućnostima počinje Vam se otvarati.

Još uvijek sam ponekad frustrirana svojim ograničenjima u izražavanju na španjolskom i katalonskom, ali uglavnom sam ponosna na sebe. Moja sreća ne dolazi iz osjećaja savršenstva, već iz unutrašnje spoznaje o tome koliko daleko sam došla. Sjećam se kako sam se izolirano osjećala dok sam šutjela na raznim zabavama i okupljanjima samo zato što nisam bila sigurna kako izraziti svoje misli, a da ne zvučim glupo. Sada iznenadim i samu sebe pa kažem nešto na nepotpunom katalonskom. Ponekad mi se naši prijatelji smiju, ponekad ne, a ja pokušavam uvijek iznova, dok moj muž pojašnjava što sam željela reći (on najbolje poznaje moj čudnu jezičnu kompilaciju).

Sretna sam jer znam da se tako uči. To je poveznica.

A ja nikada ne želi prestati.

Zato što nikada niste prestari da naučite nešto novo. Nikada prestari da sami sebi postavite nove ciljeve i da imate snove!

Autor: Lisa Hoashi

 

Leave a Reply